U subotu, 21. svibnja 2016. u sklopu manifestacije „Stolačko kulturno proljeće“ organizirana je na Radimlji kod Stoca svečana komemoracija i sv. Misa za sve poginule katolike hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U 17,30 sati kod podignutog spomenika, časna sestra Alojzija predmolila je sa školskom djecom i ministrantima pred okupljenim mnoštvom slavnu krunicu koja je bila prikazana za naše pokojnike. Poslije duhovne točke slijedila je komemoracija.
Na početku župnik don Rajko Marković, pozdravio je predvoditelja misnog slavlja, svećenike koncelebrante, te sve nazočne, naglasio svrhu ovog okupljanja i zahvalio svima koji su osjetili potrebu doći na ovaj hercegovački Bleiburg u Stocu, te navijestio redoslijed programa.
Komemoracija je započela “Lijepom našom”, a nastavljena polaganjem vijenaca. Vijence na spomenik hrvatskim žrtvama položili su načelnici hercegovačkih općina, te nazočni predstavnici hrvatskih državnih i drugih institucija, udruga i stranaka, sve su to popratile prigodnom pjesmom dvije stolačke župne pjevačke skupine: “Vidoštačka kraljica” i “Angelus”. Uokolo spomenika poredali su se kao počasna straža, mladi iz stolačkog folklora: HKUD „Stolac“, što je čitavom skupu davalo lijep dekorativni dojam.
U 18,00 sati započela je sv. Misa, koju je predvodio u koncelebraciji 10-orice svećenika, don Željko Majić, generalni vikar iz Mostara, a pod sv. Misom pjevao je župni zbor „Mladi“ iz Stoca.
U nadahnutoj i zapaženoj propovijedi don Željko je naglasio: „Kao što je na Sinaju Bog rekao Mojsiju da izuje obuću i prigne koljeno jer mjesto na kojem stoji “sveto je tlo”, tako je i ovo mjesto na Radimlji, te okolnim brdima, jamama i škrapama, kao i sva mjesta diljem svijeta na kojima počivaju žrtve totalitarnih režima “sveto tlo”. Ovo je dan molitve i sjećanja na svu našu braću i sestre, na sve žrtve, njih do 10.000, koje su ovdje na mučki način bez ikakva suđenja ili dokazivanja krivnje završile svoj „križni put“ koji je započeo 15. svibnja 1945. na Bleiburgu. Znamo da se na ovim našim prostorima dogodio strašan zločin i da je ova zemlja natopljena krvlju mnogih nevinih, te se nadamo da će se jednom otkriti i prava istina ovog zastrašujućeg stradanja. Samo izuveni i bosih nogu se s našom stradalom braćom i sestrama možemo povezati i hodajući po ovom oštrom kamenju i trnju njihovu bol i žrtvu osjetiti. Bosa noga nas oslobađa od osvete i pretvara u istinoljupce. Prepustimo Božjem sudu kako žrtve tako i mučitelje, a mi istinu tražimo u istini Božje ljubavi.
I na kraju je propovjednik zaključio: Unatoč svim „okrenutostima“ na koje današnji svijet kojemu ništa nije sveto poziva, potrebno nam je na ovom svetom tlu osjetiti snagu tolikih koji su njom hodili, obrađivali je, krvlju i suzama natapali i zalijevali, i u nju se ponovo zaljubiti i na njoj ostati, u istini hoditi te u Miru Božjem i ljubavi živjeti, a neka nam Blažena Djevica Marija, koju u ovom mjesecu na poseban način slavimo, sa svim Hrvatskim mučenicima, svecima i blaženicima i našim dragim pokojnima, bude nam svima moćna zagovornica. Amen!
U sv. Misi okupljeni puk je pobožno sudjelovao, molio i pjevao, a na licima se osjetila ozbiljnost, što je bio znak da je nazočno brojno vjerničko mnoštvo, od nekoliko stotina, svjesno i svetog trenutka i svetog tla na kojem stoji, jer se pretpostavlja da je na stolačkom prostoru, osobito na Radimlji i okolnim jamama u mjesecu svibnju 1945. pobjeno oko 10.000 Hrvata katolika. Sve je na Radimlji završilo zajedničkom pjesmom „Zdravo Djevo kraljice Hrvata”, a onda se okupljeni puk razišao dostojanstveno u tišini šaljući poruku svima odgovornima da se jednoga dana dođe do potpune istine o našim pokojnima i poginulima.
Leave a Reply