Mi, stolački mladi sa svojim dumom Rajkom hodočastili smo na SHKM u Vukovar u subotu i nedjelju, 29. i 30. travnja 2017. Nas 120-ero krenulo je iz Stoca u subotu ujutro u 5,00 sati u tri autobusa.
Hodočastili smo zajedno s mladima iz Mostara župa sv. Matej i župa Blagaj-Buna, predvođeni njihovim svećenicima don Ivicom i don Damirom. U Žepču smo malo odmorili, osvježili se i krenuli dalje. Granicu smo u Šamcu prošli bez problema, uz malo dulje čekanje.
U Vinkovce, naš grad domaćin došli smo u 15,00 sati. Pred hotelom „Slavonija“ dočekao nas je sa svojim pomoćnicima-volonterima don Tadija Pranjić, župnik župe Sv. Euzebija i Poliona-Vinkovci 1 i odmah smo se uputili prema župnoj crkvi u centru grada, gdje nas je s obiteljima koji će nas primiti i ugostiti dočekao don Marko Martić, kapelan, hercegovačkih korijena. U crkvi lijevo u klupama domaćini a desno u klupe ulaze mladi iz Hercegovine gosti, nas 250, puna crkva, ma divota.
Naši mladi zahvalnim pljeskom pozdravljaju domaćine, a domaćini ushićeni što vide toliku mladost uzvraćaju nama i pljeskom i osmjehom. Župnik sve pozdravlja, izražava srdačnu dobrodošlicu, kad evo i nadbiskupa zadarskog Želimira Puljića i on sve, vidno raspoložen, pozdravlja s ambona, a i mi uzvratismo još raspoloženije, predivna atmosfera. Kapelan započinje čitati domaćine a naši voditelji autobusa čitaju mlade tko će u koga, naše dume stoje naprijed i budno paze da se sve odvija u najboljem redu i da se što bitno ne izostavi. Još župnik u tijeku rasporeda napominje da se svi nađemo večeras u Športskoj dvorani u 19,30 sati gdje će se odvijati prigodni program, a sutra u nedjelju ujutro svi kod autobusa pred hotelom „Slavonija“ u 7,00 sati i polazak za Vukovar.
Nakon rasporeda po obiteljima, pođosmo svi kod svojih domaćina, vozači u hotel, a dume u župni dvor. Odmah na početku, u župnom dvoru, naše dume u znak zahvalnosti predadoše domaćinima i nadbiskupu naše domaće hercegovačke specijalitete: pršute, žilavku u pletarama, dobru domaću lozu i slike Kraljice Katarine koja je porijeklom Hercegovka iz Blagaja a udata za bosanskog kralja. Po obiteljima su nas ljudi preugodno iznenadili i obilno počastili, a i mi ponesosmo njima ponešto od naših domaćih hercegovačkih proizvoda, međutim i oni nama za sutra dobro torbe napuniše. Hvala im! Ovo je jedno predivno iskustvo!
U 19,30 sati nađosmo se svi skupa u Športskoj dvorani: vinkovačka mladež, mladež iz Hercegovine i zagrebačke nadbiskupije, svećenici domaći i gosti. Na početku riječ pozdrava uzima predsjednica gradskog vijeća grada Vinkovaca i sve lijepim i biranim riječima srdačno pozdravi, pa vinkovački dekan, pa naš domaćin don Tadija i na kraju nadbiskup Želimir, najprije sve pozdravlja, domaćima zahvaljuje, a onda upućuje čitavom skupu lijepe duhovne misli o Isusu Kristu središtu našega kršćanskog života. Nakon toga vrlo lijepe misli i molitve iznose domaći mladi uz pratnju pjevačkih skupina. Poslije duhovnog programa, vrlo lijep koncert duhovne glazbe uz aktivno sudjelovanje svih mladih održala je poznata grupa „Emanuel“. U 22,00 sata krenuli smo na počinak.
Ujutro točno u 7,00 svi na parkiralištu kod autobusa, zahvalismo se župniku don Tadiji i kapelanu don Marku, koji su sa svojim župljanima ovaj naš boravak u Vinkovcima besprijekorno organizirali. Zaslužuju svaku pohvalu i priznanje. Polazimo za Vukovar. Autobusi nas ostavljaju na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Dolazimo kod središnjeg Spomen križa. Tu se okuplja sva mladež sa svojim svećenicima.
Naši mladi poredali se iza uočljivih župnih tabla pjevaju duhovne pjesme a onda počeše i poznate hercegovačke: Kamen, krš i maslina… Dođi da vidiš… koje prihvaća čitavi skup. Dolaze oci biskupi, pozdravljaju nas i pitaju se s nama. Biskup Mijo Gorski započinje molitvu, svi prihvaćamo i sudjelujemo i zatim krećemo prema središtu grada pred dvorac Eltz gdje će biti sv. Misa.
Krenulo je 30.000 mladih za svojim tablama i zastavama u pjesmi i molitvi u nepreglednoj koloni, veličanstven prizor. Ljudi sa strane stoje, mašu, pozdravljaju, plaču, sigurno među njima ima dosta i Hercegovaca. Prolazimo pokraj Vodotornja simbola Vukovara, slikamo se. Dolazimo na plato za sv. Misu, zauzesmo odličnu poziciju u blizini oltara i pjevačkog zbora. Dume se odoše pripremati za sv. Misu, a mi nastavismo pratiti ponuđeni program. U 11,30 sati započe svečana sv. Misa, 15-ak nadbiskupa i biskupa, stotine svećenika, ministranata, pjevača, gosta i preko 30.000 mladih iz svih krajeva gdje Hrvati dišu. Nezaboravan prizor, Nadbiskup domaćin Đuro sve oduševljeno pozdravlja, Nuncij čita pozdrav pape Franje, i mi uzvraćamo zahvalom papi. U propovijedi biskup Đuro vidno ushićen i radostan, poručuje nama mladima: Ne bojte se, budite ponosni, čuvajte hrvatsko blago, budite odgovorni, budite uz Isusa, budite Božji…, sve ljepša od ljepše. Brojna mladež pristupi sv. pričesti, a nadbiskup Đuro ugledavši naše table sam dođe k našim mladima i on nas osobno pričesti i kaže nam da mu se Hercegovina lijepo odazvala na čemu nam je srdačno zahvalio. Završavamo hrvatskom himnom i himnom mladih, te završnim misnim blagoslovom.
Dobismo poslije sv. Mise lunch-pakete, okrijepismo se i dume nam dadoše sat i pol slobodna vremena. Nađosmo se, po dogovoru, na Autobusnom kolodvoru i krenusmo u obilazak vukovarskih znamenitosti. Najprije u posjet Bijelom križu na ušću rijeke Vuke u Dunav, podignutom svim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, molitva i slikanje. Sada idemo prema Ratnoj bolnici koja je pod nikakvim uvjetima radila u ratu, i mnoge ranjenike spasila. Slikanje pred spomen pločom, pa ulazak u bolnicu, muk i tišina, obilazak, razmišljanje i molitva. Iz te je bolnice Jugočetnička armija odvela bolesnike na Ovčaru i sve ih pobila pred očima čitavoga svijeta. Strašno! Ne ponovilo se!
Izlazimo iz bolnice, već nam dolaze autobusi i u 18,00 sati krećemo prema granici. Opet mali zastoj, prelazak granice i u Katolički školski centar u Žapče. Tu nas dočekuje ravnatelj centra don Milan Ivančević, Salezijanac sa svojom pratnjom, naše dume nas časte, a oni nam priređuju obilat domjenak. S. Elvira sa svojom pratnjom, naša Ruža, Luca… i ostale žene koje su ispekle obilato kolača i sve nas počastile, a što je ostalo ponesosmo u autobuse.
Nakon obilaska Centra i srdačne dobrodošlice, pozdravismo se i s domaćinima i mi međusobno i svatko u svojoj režiji krenusmo prema svojim župama puni prekrasnih dojmova, osnaženi u vjeri i ohrabreni u životu. Dumo se uime svih nas kroz molitvu zahvali Bogu za sva dobra koja smo primili na ovom hodočašću. Izmolismo Anđeo Gospodnji i Gospinu krunicu, te u ugodnu razgovoru oko 4,00 sata dođosmo u Stolac. Bogu hvala na ovakvim susretima, koji uvijek urode dobrim plodom!
Leave a Reply